NOSI SE 2022

KOLEKTIVNI PROTAGONIST

Glumac govori, ali kôr – naš prvi kolektivni protagonist, naš prvi glas zajednice – ne samo da govori, nego i pjeva i pleše. I preživljava katastrofu. Kor je prva instanca pluralnog glasa koji nipošto nije ni banalan ni vulgaran, a nije ni politički asimilirana „prodana duša“, nego je tu za sve vrste kako ohrabrujućeg, tako i kritičkog, baš kao i opreznog komentiranja, promišljanja i vaganja zajednice. Zanimljivo je da grčki korovi nikada ne poništavaju svoje protivnike. Ne ubijaju ih. Slušaju ih. I raspravljaju. Preziru jednostranost. I na Brechtovoj pozornici kôr ponovno proziva, ismijava, raskrinkava. O da: Brechtov kôr i pjeva. Jedino što već toliko dugo preživljava katastrofu da mu je preživljavanje postalo i zamoran biznis. Prema mišljenju filozofa Davida Graebera i Judith Butler, glavna snaga pokreta Occupy bila je što su kritici socijalne nejednakosti pristupili kroz pluralnu, sporu i participativnu litigaciju svojih političkih zahtjeva, dakle ponovno na način antičkog kora. Okupili su se da promisle i započnu brojne promjene, ne da giljotiniraju. Kad tijekom i nakon izvedbe „spojimo glave“ i postanemo kolektivni protagonist, sasvim sigurno poduzimamo nešto što mijenja i nas i kontekst u kojem se okupljamo. Vraća nam trg, scenu, gledalište i agoru. A time i teatrokraciju. Pardon, demokraciju.

Nataša Govedić